Rijeka i vrijednosti zajednice

Silvije Novak

arhitekt, 3LHD

Silvije Novak - arhitekt, 3LHD

Preobrazba i aktivacija Rijeke i njenog industrijskog nasljeđa u europskom kontekstu.

Pitanje: Arhitektura u velikoj mjeri i na razne načine određuje naš život iz dana u dan. Kao arhitekt, koji djeluje na sjecištu raznih disciplina i probleme sagledava multidisciplinarno, kako sagledavate Rijeku? Kako biste definirali riječki urbani identitet?

Novak: Rijeka u svakom slučaju ima identitet. U krugovima u kojima se krećem Rijeka ima imidž urbanog središta s velikim potencijalom.

Uvijek ističem kako je Rijeka grad koji nije urbano devastiran. Što zbog administrativnih , a što zbog teritorijalnih ograničenja Rijeke, ona 90-ih nije doživjela nekontrolirano širenje, i to je njena prednost.

Neki hrvatski gradovi poput Zagreba, Zadra, Splita doživjeli su ozbiljno nekontrolirano širenje na periferiji sumnjive funkcionalnosti, što je rezultiralo devastacijom urbanih središta. Razvila se ozbiljna komunalna infrastruktura koju su platili građani, znatno više od investitora koji su platili tek komunalni doprinos. Zamislite da je taj kapital bio uložen planski, u postojeće strukture. 90-ih godina je bilo znatno lakše razvijati nove projekte nego ulaziti u postojeću jezgru i postojeću strukturu.

Pored toga, držim da je Hrvatska slabo naseljena i kao takva među rijetkim zemljama unutar čijih se gradova mora poticati gustoća, da bi bili efikasni i da bi, zapravo, bili isplativi. U tom je smislu Rijeka izuzetno interesantan i potentan grad.

Rijeku čeka još jako puno posla i postoji puno područja koje treba aktivirati. Da spomenem samo neke: Školjić, Delta, Porto Baroš, Rikard Benčić, cijela industrijska zona – zona bivše rafinerije na Mlaki do Torpeda.

Riječ je o nevjerojatnom potencijalu. Svaki evropski arhitekt koji je to vidio bio je uzbuđen. Naime, u urbanističko-arhitektonskom smislu, reakcija na kontekst može uroditi puno interesantnijim rješenjima nego kada se bavite urbanizmom od tabule raza.

Iako nije vrijeme investicija, smatram da za interesantan projekt uvijek postoje investicije te da Rijeka još nije uspjela napraviti dovoljan broj projekata koje može ponuditi na tržištu.

Industrijska transformacija je ovdje ključna. Naime, danas je uspješan europski grad onaj grad koji je uspio transformirati svoje industrijsko nasljeđe. Postoji velika razlika u kvaliteti života između gradova u zapadnoj Europi koji su to učinili i gradova koji nisu uspjeli izvršiti urbanu industrijsku transformaciju. Takve stvari treba poticati i na njima puno raditi.

Što se identiteta tiče, držim da su Riječani otvoreni, ljudi koji prihvaćaju novo i koji prihvaćaju nove kulture – iako Rijeka nikad nije bila etnički čišća nego danas. To je ujedno i problem Rijeke, jer je ona od nastanka cijeli svoj razvoj bazirala na multikulturalnosti, o čemu svi Riječani znaju mnogo.

U tom smislu ona se danas nalazi u čudnom raskoraku i zato je jako važno kako će se Rijeka postaviti u novom europskom kontekstu. Jednog dana kad ona bude jednako servisirala Zagreb, Ljubljanu, Udine ili Beč – u Rijeci će biti sasvim druga situacija negoli je danas.

Rijeka ima u tom smislu veliku perspektivu. No, treba stvarati programe koji potiču i pozivaju ljude da dođu živjeti u Rijeku, a situacija u Rijeci je takva da su novi stanovnici dobrodošli.

Još nešto. Rijeka je uvijek u nečemu bila prva – imala je prvu tvornicu papira, prvu industrija poput Torpeda, brodogradnje, rafinerije. Postoje mnoge stvari s kojima se u povijesti Rijeka diči. I to su sve stvari koje izlaze van regionalnog okvira. Rijeka mora pronaći ono u čemu će biti prva u široj regiji. To je važno u novoj Europi, zemlji bez granica.

Čini mi se da otvaranje kineskom tržištu, ideja da Kinezi sav svoj transport za Europu obavljaju preko Rijeke, uopće nije loša ideja.

Vjerujem da to ne nikako ne može ugroziti riječki identitet. Dapače, takav razvoj upravo može stvoriti novu akumulaciju kapitala, ubrzanu transformaciju s kvalitetnim učinkom na razvoj, gdje bi se Rijeka puno bolje pozicionirala u dijelu u kojem se želi pozicionirati – a to je kao grad kulture, kao grad znanja. Kultura i znanje su uvijek razvijeni u onim gradovima u kojima se potiče multikulturalnost, ali i tamo gdje ima kapitala.

Pitanje: Koje su, po vama, kulturne ili svakodnevne praktične vrijednosti koje povezuju Riječane? Da li Rijeka ima neke svoje karakteristične urbane standarde koji se isprepliću s gradskim identitetom? Koji su u tom smislu problemi, a koji potencijali? Kako se Rijeka i Riječani u tom pogledu razlikuju od drugih gradova u Hrvatskoj?

Novak: Konkretan problem je da projekte o kojima se godinama priča treba pomaknuti s mrtve točke. Uvijek se govorilo da je problem što su u Luci na vlasti jedni, a u Gradu drugi. Već godinu i pol dana imamo istu vlast, a zapravo se opet ništa ne dešava. Čak niti s Porto Barošem koji je fantastična, prirodna marina, u koju samo treba dovesti jahte. Niti s Deltom, i svim tim projektima koji bi trebali urbano transformirati lučko područje. Nije točno da trebamo čekati investitore kako bismo napravili projekte . Rijeka mora preuzeti inicijativu i pripremiti projekte za konkretne investicije.

U svojim urbanističkim planovima Rijeka ima vrlo ambiciozno postavljen prometni razvoj i infrastrukturu. Na osnovu dosadašnjih iskustva može se preispitati i napraviti revizija prometne infrastrukture. Nije problem brzina njene realizacije, već što ona koči razvoj nekih drugih projekta. Smatram da treći koridor mora proći ispod Rive i povezati Deltu i Mlaku, a ne kako je predviđeno – preko Školjića. Školjić i kanjon Rječine jesu jedinstven teritorij koji treba uključiti u samo središte grada , a realizacija trećeg koridora po važećim planovima bi ga u potpunosti devastirala i odvojila od centra.

Potencijali Rijeke su obimni iz razloga koje sam već naveo, a to je da je Rijeka među malobrojnim gradovima na svijetu koji imaju toliko predivnog i neiskorištenog teritorija koji se nalazi u strogom centru grada, a istovremeno nije priveden konačnoj namjeni. O geografskoj poziciji Rijeke ne moramo ni govoriti. Smatram da su potencijali nevjerojatni i da su puno bolji i perspektivniji negoli kod mnogih gradova u Hrvatskoj.

Pitanje: U svjetlu skorog ulaska u Europsku Uniju, i najavljene preobrazbe Rijeke u moderni logistički centar, gdje se u suradnji sa Sveučilištem razvijaju nove industrije, kakve promjene u svakodnevnom životu i prostoru Riječani mogu očekivati?

Novak: Držim da se na području kulture i zabave, na području Rijeke kao nekog općeg mjesta, radi dosta. Svejedno, vjerujem da treba raditi ambicioznije manifestacije koje će postati od značaja za širu regiju.

Bez obzira o kakvim se kulturnim priredbama radilo, da li o kazališnim predstavama, gostovanjima ili koncertima, treba pozvati regiju da sudjeluje u tome. Čini mi se da Rijeka proizvodi kulturu na visokom nivou, ali opet na razini koja zapravo pokriva potrebe grada, a ne potrebe šire regije, gdje su kultura i zabava dio turističke ponude.

Pitanje: Na koji način će arhitekti doprinijeti preobrazbi Rijeke? Koje projekte vidite kao buduća mjesta suradnje, koje su točke po vama najvažnije?

Novak: Arhitekti će doprinijeti preobrazbi Rijeka ako se već spomenuta područja budu transformirala putem urbanističko arhitektonskih natječaja, o čijim rezultatima bude odlučivao stručni žiri osjećajući bilo javnosti. Ukoliko se transformacija bude dešavala isključivo u developerskim natječajima, gdje izabrani developer bira arhitekta i stavlja ga u podređenu ulogu, odnosno tretira ga isključivo kao servis da bi ostvario svoj primarni cilj, onda je uspješnost preobrazbe vrlo neizvjesna.

Osobno se veselim i nadam skoroj realizaciji našeg projekta Autobusnog kolodvora Žabice. Taj projekt ne donosi Rijeci samo suvremeni autobusni kolodvor i uređenje postojećeg trga Žabice, već ono najvažnije, a to je da se stvaraju svi osnovni preduvjeti da se uklone automobili sa Rive, te da Riva uz Korzo u cijelosti postane dnevni boravak Riječana.

Moja velika želja je i ambiciozna transformacija čuvenog Molo longa. Budući da je Molo longo i povijesno bilo kupalište, on bi trebao postati kupalište za urbanu europsku gerilu, za mlade, ljude, srednjoškolce i studente. Rijeka bi mogla i trebala postati ljetovalište za mladi urbani naraštaj srednje Europe.