Rijeka i vrijednosti zajednice

Sanda Sušanj

pročelnica Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo

Sanda Sušanj - pročelnica Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo

Solidarnost i tolerancija temeljne su vrijednosti razvoja zajednice. Holističkim obrazovanjem stvoriti poticajni okoliš za mlade.

Pitanje: Koje vrijednosti, po vašem mišljenju, mogu povezati sve Riječane, odnosno koje vrijednosti uočavate da Riječani njeguju i da mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg društva?

Sušanj: Vjerujem da je trenutno najprepoznatljivija solidarnost. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo jednoj vrsti povezanosti među ljudima koja se značajno manifestirala u trenucima kada su pojedinci pogođeni posljedicama ekonomske krize.

Solidarnost među građanima Rijeke dobila je vidljiv i prepoznatljiv oblik te se realiziralo niz projekata i programa za socijalno ugrožene, kao i niz humanitarnih akcija i volonterskih aktivnosti.

Unutar tih aktivnosti, inicijative su raznolike pa imamo inicijativu pojedinaca, udruga, organizacija, ali i samog Grada Rijeke, za kojeg držim da je iznimno socijalno osjetljiv.

Takva povezanost, koja je manifestirana u jednom ovakvom specifičnom trenutku, svakako je dobar temelj za razvoj, odnosno poticanje, onih latentnih povezanosti, a to je dobar preduvjet i temelj za razvoj grada i društva u cjelini.

Sljedeće što prepoznajem kao karakteristiku, kao vrijednost i kao aktivnost koja je postala svojevrstan trend u Rijeci jest njegovanje kulturno-povijesne i industrijske baštine.

Poznavajući povijest i društveni kontekst jasno je da se radi o sustavnom njegovanju različitosti, prihvaćanju različitosti i novina te pritom zadržavajući ono autohtono i prepoznatljivo. Čini mi se da je to optimalan put ka postajanju građaninom Europe s jasnim identitetom i otvorenošću za novo i drugačije.

Pitanje: Što su do sada, po vašem mišljenju, bili glavni problemi vezani uz Rijeku kao zajednicu građana? Kako ih premostiti?

Sušanj: Čini mi se da ne možemo generalno govoriti o problemima koji su prisutni. već više o problemima vezanima uz pojedince ili neke manje grupacije ljudi.

Ono što bih u ovom trenutku izdvojila je svojevrsna negativna percepcija. Neupitno je da Grad Rijeka u posljednjih nekoliko godina ima niz projekata, niz inicijativa i niz aktivnosti koje su se realizirale i koje su dovele do svojevrsnog poboljšanja života i uvjeta života u Rijeci. Istovremeno svjedočimo da je percepcija tih pomaka od strane pojedinaca ili grupacija dosta selektivna. Zapravo smo usmjereni na sveopću kritiku i kritičnost. Pod time ne podrazumijevam da kritika kao takva nije poželjna. Dapače, kritika je važna kada je konstruktivna i usmjerena ka boljitku, nadogradnji i k razvoju, a nikako tek ka taksativnom navođenju eventualnih nedostataka.

Spomenuta selektivnost percepcije trebala bi se umanjiti aktivnostima, što medija što udruga i organizacija, i to na način da zaista osvijestimo sve ono što je dobro i da usmjerimo svoje resurse na razvoj potencijala.

Pitanje: Koje vrijednosti jesu, ili bi trebale biti, temeljne u razvoju područja odgoja i obrazovanja, odnosno kakve perspektive imamo s obzirom na ulazak u veliku zajednicu Europske unije?

Sušanj: Temeljne vrijednosti zapravo su sve one vrijednosti koje se vezuju za razvoj i razvojne potrebe pojedinca. Smatram da je tolerancija jedan od osnovnih preduvjeta za bilo kakav razvoj. Prihvaćanje različitosti predstavlja i podrazumijeva postojanje znanja, slobode mišljenja, komunikacijskih vještina, jednog općenito širokog svjetonazora koji u svakom slučaju za mene predstavlja uvjet za prosperitet.

Za ovaj grad je karakteristično da njeguje taj segment, što je garancija da ćemo se svakako lakše i bolje snaći u kontekstu Europske unije.

Odgojno obrazovni sustav samo djelomično utječe na vrijednosni sustav djece, odnosno mladih. Najveći utjecaj ima društvo u cjelini. To društvo čine i obitelj, ali i novi mediji s kojima su djeca sve više u kontaktu i kojima su mladi sve više izloženi.

Sve te sastavnice društva – i odgojno obrazovni sustav, ali i ove druge koje sam navela – moraju djelovati proaktivno i iznimno odgovorno te na neki način međuzavisno, jer je dinamika društva u kojem živimo, dinamika trenutka u kojem živimo, vrlo veliki izazov. Držim da razvoj može krenuti u bilo kojem smjeru te da moramo preuzeti ulogu ka dobrom i pozitivnom usmjeravanju.

Ulazak u EZ za naš odgojno-obrazovni sustav predstavlja dodatni benefit kojim će se postići veći stupanj razmjena znanje, iskustava i vrijednosti .

Pitanje: Što smatrate dobrim usmjerenjem u dosadašnjem razvoju područja odgoja i obrazovanja? U kojim smjerovima ono dalje može ići, koje projekte vidite kao ključne u ovom području?

Sušanj: Obrazovna politika temelji se na nacionalno obrazovnom kurikulumu, koji je unio jednu promjenu, tako što se više ne usmjeravamo na sadržaj, već se fokus stavlja na ishode učenja i kompetencije. To je svakako pozitivan pomak.

Ono što moramo osvijestiti je da je nacionalni obrazovni kurikulum temeljni dokument, koji predstavlja tek početak jednog dugotrajnog procesa, u kojeg trebamo sustavno ulagati. Pri tome mislim i na financijski dio, ali i na ljudske resurse.

Pristup odgoju i obrazovanju trebao bi biti holistički, što znači jednako poticati znanje i spoznajne procese te zaista nastojati da ovo društvo postane u punom smislu te riječi "društvo znanja", ali isto tako utjecati i na socio-emocionalni aspekt, na ekološki aspekt i sve druge segmente razvoja koji se u konačnici reflektiraju na našu zajednicu.

Čini mi se da je odgojno obrazovni sustav još uvijek dosta spor i trom, iako se javljaju i neke promjene i stvari se pokreću. Vjerujem da ćemo sustavnim radom doći do pomaka.

Poznavajući situaciju u odgoju i obrazovanju u Rijeci, svakako bih izdvojila neke projekte koji se odnose na predškolski i osnovno školski uzrast. Vrtići i škole u Rijeci nude djeci dodatne aktivnosti i sadržaje, poput sportskih, kreativnih, učenje stranih jezika te niz drugih koje im omogućavaju razvoj različitih interesa, vještina i sposobnosti već od najranijeg uzrasta. Primjerice, putem Doma mladih mladi mogu ostvariti svoje razvojne potrebe, ispitivati i propitivati koje su to njihove mogućnosti, koji su to njihovi potencijali: je li to kritičko mišljenje, je li to sklonost novim tehnologijama, je li to lingvistička sposobnost...

Smatram ključnim da svaki mladi čovjek ima poticajno okruženje, koje će mu omogućiti da slobodno promišlja i čini iskorake koji će onda biti preduvjet za njegov daljnji osobni razvoj, a to će se potom odraziti i na društvo u kojem živi.