Rijeka i vrijednosti zajednice

Samir Barać

predsjednik Riječkog sportskog saveza

Samir Barać - predsjednik Riječkog sportskog saveza

Novoizgrađena sportska infrastruktura izdigla je riječki sport na sasvim novu razinu.

Pitanje: Koje vrijednosti, po vašem mišljenju, mogu povezati sve Riječane, odnosno koje vrijednosti uočavate da Riječani njeguju i da mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg društva u smislu „uključenost svih građana“ u kontekstu područja sporta?

Barać: Vjerujem da najveća vrijednost koja veže sve građane Rijeke i ovaj grad leži 15.000 sportaša i 231 sportskom klubu koji djeluju u Rijeci. Iz perspektive prema kojoj je sport preslika društva te pokazatelj ekonomske snage, smatram da najveće vrijednosti koje sport daje, i gdje se osjeća povezanost svih građana, idu onkraj tradicije. Naime, sport pomaže i u izgradnji kvalitetnijeg sustava vrijednosti, ali i poboljšava zdravstvenu sliku, a samim time i radnu efikasnost svih građana.

Ljudi su postali svjesni vrijednosti sporta i kroz zdravstveni aspekt i kroz prisutnu sportsku ponudu. Možda je najvažnije što su građani počeli aktivno koristiti sportsku infrastrukturu.

Pitanje: Koje biste kvalitete i postupke u dosadašnjem odnosu Grada prema sportu izdvojili kao bitne i pozitivne?

Barać: Najbitnije je istaknuti da je Grad Rijeka osnovni financijer većine riječkih klubova i sportaša. Unatoč svim problemima i globalnoj krizi koja se osjeti u cijelom društvu, Grad je napravio fenomenalnu stvar: izgradio je sportske objekte koji su uvelike poboljšali i sliku o samom gradu, ali i sliku o sportu u cjelini. S novim objektima sport je automatski postao dostupniji i raznovrsniji. Odabir sportskih aktivnosti olakšan je i roditeljima i djeci te onom dijelu građana koji se žele rekreativno baviti sportom. Takvim investicijama privukli smo i potencijalne ulagače, što je vidljivo kroz određene sportove koji su iznimno napredovali.

Malo pomalo, Rijeka postaje sportski grad. Pod time podrazumijevam da nije više slučaj da stvaramo sportske talente koji potom odlaze u veće i razvijenije sportske centre. Kako sada imamo sportsku infrastrukturu i sport u Rijeci, talente zadržavamo na ovim prostorima. Samim time, Rijeka postaje jak sportski centar. Držim da ta emocionalna povezanost građana s gradom Rijekom ima uvelike veze sa sportom.

Pitanje: Što biste naveli kao glavne probleme i paradigme koje u tom kontekstu treba mijenjati?

Barać: U pogledu same funkcionalnosti sporta puno je toga vezano uz zakone u sportu, koje definitivno treba mijenjati. Pri tome ne mislim na lokalnu samoupravu, nego na nacionalnu razinu, na Zakon o sportu.

Također, bez obzira na nestabilna vremena u kojima živimo, ne bih želio da uspjesima klubova i sportaša zamaskiramo eventualnu skromnu brigu o sportu. Konstantna briga o sportu donosi višestruku korist.

Jedno od rješenja za sport bilo bi da Grad Rijeka pokuša izdvojiti fiksni dio iz godišnjeg proračuna za sport. Taj fiksni dio omogućio bi nam razvijanje strategije na duže razdoblje, budući da bismo imali jasan cilj.

Važno je i definirati viziju riječkog sporta. Da li mi želimo imati jake momčadske sportove ili želimo pojedinačne sportove? Određivanjem fiksnog dijela iz proračuna bilo bi lakše odrediti strategiju, smjer u kojem ide riječki sport i što mi od njega zaista želimo.

Vrlo je bitno i da imamo trenere, jer oni su temelj za funkcioniranje sporta. Povećanje broja zaposlenih trenera u Rijeci podiglo bi škole sporta na višu razinu. Posve je jasno da bi stručno educirano vodstvo, koje je itekako potrebno, omogućilo da sport u Rijeci bude bolji, da sportske škole budu kvalitetnije, a samim time imali bismo i veći broj talenata. Roditelji i djeca bili bi automatski zadovoljniji, a s time i Grad.

Pitanje: Što se, s obzirom na ulazak u EU, može očekivati ili planirati kako bi razvoj riječkog sporta bio još uspješniji?

Barać: S ulaskom u Europu javljaju se i skeptična razmišljanja s obzirom na to kako Europa tretira sport. Naime, nigdje u Europi sport nije direktno financiran. Međutim, nama se otvaraju mnoge druge mogućnosti, one gdje Europa kroz zdravlje, kroz kretanje i kroz druge stvari vezane uz dobrobit društva izdvaja sredstva koja se potom mogu iskoristiti za sport. To je ono najbitnije što Europa traži i što promiče kroz Bijelu knjigu o sportu i kroz stanovite sportske programe.

Jedan od primarnih planova u sljedećem razdoblju trebao bi biti usklađivanje programa riječkog sporta s nacionalnim programom sporta. Nadam se da ćemo se samim time uskladiti s europskim trendovima i standardima, odnosno zakonima. Potrebno je stvoriti pozitivnu klimu oko sporta i kvalitetniju komunikaciju sa svime što se tiče sporta i što je za njega vezano, i što ga automatski može unaprijediti. Pod time podrazumijevam da netko u sportu prepozna vlastiti interes, prvenstveno potencijalni ulagači i sponzori. Želimo li nakon ulaska u EU imati kvalitetan sport, u to se moraju uključiti i razna ministarstva – Ministarstvo financija, Ministarstvo okoliša, Ministarstvo zdravstva itd. Samo na taj način će sport biti dostupan i povezat će se svi čimbenici koji omogućuju da sport bolje funkcionira. Među zakonima koje treba mijenjati su i oni koji reguliraju porezne olakšice u slučaju financiranja sporta.

Kao djelatnik Riječkog sportskog saveza, držim da Grad Rijeka postaje svjestan onoga što ima. Odnosno, svi građani Rijeke postaju svjesni postojanja sporta kao društvene aktivnosti koja donosi pozitivne stvari.

Od svega navedenog smatram najvažnijim to što je Grad prepoznao mogućnosti sporta i nadam se da se neće na tom stati. Želja svih sportskih djelatnika, sportaša i klubova je da se sport razvija s nekom jasnom vizijom i da naši građani postanu svjesniji što nam sport pruža.