Rijeka i vrijednosti zajednice

prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija

prorektorica za nastavu i studentska pitanja Sveučilišta u Rijeci

prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija - prorektorica za nastavu i studentska pitanja Sveučilišta u Rijeci

Apatiju i krizu povjerenja u institucije razriješiti preobrazbom po uzoru na skandinavski model.

Pitanje: Što su do sada, po vašem mišljenju, bili glavni problemi vezani uz Rijeku kao zajednicu građana odnosno kako ih premostiti?

Prijić-Samaržija: Čini mi se da je ovaj društveni trenutak obilježen sveopćim pasiviziranjem i apatijom. Svima nama su evidentni razlozi koji su do toga doveli, dosta smo o tome raspravljali, ključno je pitanje što poduzeti. A kada se pitamo što poduzeti, potrebno je istražiti koje su naše objektivne mogućnosti za promjene. Dakako da je to kompleksno pitanje, ali meni se, pored ostalih, nameće pitanje tzv. kritične mase zainteresiranih za djelovanje i participaciju u društvenom i gospodarskom životu u kulturnom životu, u javnim raspravama. Čini se Rijeka zbog, demografskih, administrativnih, ekonomskih i drugih razloga, gubi kritičnu masu građana - i stručnih i mladih i zainteresiranih za prosperitet Rijeke.

Mnogi stručni Riječani su odustali od angažmana nezadovoljni selekcijom kadrova u različitim institucijama. Svjedočimo i odlasku Riječana za boljim radnim mjestima, atraktivnijim i poticajnijim sredinama, za kreativnijim inicijativama. Riječki studenti i kolege razmišljaju o Rijeci kao provinciji i u kojoj se, na žalost, sve više primjećuju simptomi provincijalizacije poput stalnih jadikovki, okrivljivanja drugih, konzervativnosti, podcjenjivanja drugih i sebe samih. Ključno je preokrenuti ovaj trend povlačenja i odlaženja.

Da bismo to učinili, Rijeka se mora transformirati u centar koji, obzirom na svoje posebnosti, oblikuje svoj poseban koncept kvalitete života. Kvaliteta o kojoj ja govorim je ona zbog koje će se naši stručnjaci prepoznati i nametnuti, zbog koje će mladi ljudi ostati u Rijeci, ali i zbog koje će drugi doći u Rijeku, trajno ili privremeno, nije važno. Građani trebaju osjetiti da su važni, stvarni stručnjaci trebaju osjetiti da se njihov glas uvažava, treba nam cirkulacija ideja i ljudi, novi moderni standardi kvalitete života, Rijeka mora biti otvoren grad, fleksibilan i moderan.

Sveučilište u tom dijelu mora preuzeti dio odgovornosti, napustiti svoju distanciranu promatračku perspektivu i daleko se više uključiti u stvarni život zajednice. Primjerice, kvalitetni internacionalni studijski programi mogli bi privući mlade ljude, ali i znanstvenike koji bi dolazili studirati i raditi u Rijeci. Sadržaji iz kulture i umjetnosti povezani s edukacijom mogu biti turistički proizvod posebne dodane vrijednosti. Razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija, za koje Sveučilište ima najviše kapaciteta, ključno je za gospodarski razvoj Rijeke kao pametnog grada. Istodobno, potrebno je biti u ovom trenutku više no ikada osjetljivo za javno dobro i socijalnu pravdu i aktivno svojim primjerom oblikovati sredinu koja će od ostalih odskakati zato jer će brinuti o participaciji svojih građana u odlučivanju i vođenju javnih politika.

Pitanje: Koje vrijednosti, po vašem mišljenju, mogu povezati sve Riječane, odnosno koje vrijednosti uočavate da Riječani njeguju i da mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg društva?

Prijić-Samaržija: Svjesna da generaliziram, ipak ću reći da smo mi Riječani radišni ljudi, često vrlo kritični i oprezni. Nismo ni temperamentni ni euforični, mirni smo ljudi, povučeni, promišljeni i distancirani. Zbog toga nas mnogi doživljavaju hladnima. No, upravo nas te osobine čine tolerantnima, nismo isključivi. Vrlo smo prijateljski raspoloženi prema strancima, svaka nam je ksenofobija strana, otvoreni smo prema različitostima i socijalno osjetljivi. Ovaj mentalitetno vrijednosni sklop je, po mom mišljenju, naša velika prednost upravo u kontekstu cirkulacije ideja i ljudi o kojima sam govorila. Vjerujem da smo, u našem okruženju, poput Skandinavije u Europi. A držim i da je model skandinavskih zemalja uvijek bio uzoran model društvenog uređenja, posebice u načinu na koji su te zemlje prebrodile ekonomske probleme i strukturno reformirale svoja društva.

Ključan koncept uspjeha skandinavskih zemalja je racionalna i odgovorna politika koja je fokusirana na kvalitetu života građana. Konkretno, u skandinavskim zemljama postoji razvijen sustav državne intervencije i regulacije, ali u službi potreba građana. U posljednje vrijeme i u skandinavskim zemljama učinjeni su mnogi nepopularni potezi, od povećanja poreza do privatiziranja zdravstva ili pogodovanja privatnim obrazovnim institucijama radi povećanja učinkovitosti kvalitete usluga. U skandinavskim zemljama građani, imaju povjerenje u svoju vlast koja onda i može provoditi reforme. To je povjerenje vlast zaslužila razvijanjem zavidne razine participacije i kontrole građana u svim segmentima. Na tom tragu ja vidim recept za Rijeku. Restrukturiranje društvenih procesa i razvoj kapaciteta koji će poboljšati kvalitetu života - u domeni poduzetništva, obrazovanja, zdravstva, kulture - utemeljenu na aktivnoj participaciji i kontroli građana.

Pitanje: Koje od tih vrijednosti baštinimo od europskog kulturnog kruga, europskog društva, odnosno kako na vrijednosti gledati u kontekstu i s perspektive budućeg ulaska u veliku zajednicu Europske Unije? Kojih načela ili vrijednosti ćemo se morati odreći, koja njegovati, a koja nova usvojiti?

Prijić-Samaržija: Mentalitetno i vrijednosno mi smo kompatibilni s vrijednostima europskog kulturnog kruga. U Rijeci su stoljećima njegovane vrlo urbane, vrlo civilizirane tekovine otvorenosti i fleksibilnosti za koje držim da ih apsolutno dijelimo s najboljim tekovinama europskog građanstva.

No, svjedoci smo krize povjerenja u institucije i krize odgovornosti institucija. Našli smo se u svojevrsnoj slijepoj ulici u kojoj građani ne vjeruju institucijama, a institucije nisu u stanju povratiti povjerenje. Postojeće nepovjerenje širi se s naših institucija i na europske. Sve se relativizira i usmjerava zaključku da javne politike i sustav ne zaslužuju povjerenje građana. Voljela bih vjerovati da će nam funkcioniranje u širem europskom kontekstu vratiti povjerenje u institucije i sustav.

Već su procesi pristupanja EU pokrenuli procese i učinili mnoga dobra našim institucijama, a nadam se da će se ti procesi nastaviti u smjeru uspostave demokratskih mehanizama racionalne i odgovorne uprave, participacije građana, vladavine prava, antikoruptivnih mehanizama, uspostave mehanizama kontrole kvalitete i učinkovitosti, a izbjegavanja partitokratskih modela upravljanja.

Nadam se da će nas novi širi okvir EU učiniti i na individualnoj razini odgovornijima. Svaki pojedinac u zajednici mora se osjećati odgovornim za funkcioniranje i za dobrobit zajednice. Sve dok nas budemo vjerovali kako smo svi racionalni egoisti, nitko neće naći razloga da bude odgovoran ako to drugi nisu. Mislim da je vrijeme i da osvijestimo vlastite kapacitete za altruizam koje sigurno imamo, da shvatimo da nam je važno i da drugima bude dobro, da je važno da surađujemo i da razvijamo koncept solidarnosti i građanskog prijateljstva.

Pitanje: Suradnja Grada i Sveučilišta na području kulture otvara niz novih projekata u Rijeci. Što je po Vama temeljna vrijednost te suradnje i u kojim smjerovima ona može teći dalje, koje projekte vidite kao buduća mjesta suradnje?

Prijić-Samaržija: Smatram da je ovo što Sveučilište i Grad zajednički rade u kulturi uistinu primjer dobre prakse, koji bi mogao biti uzor ne samo u regiji, nego i šire.

Dok god funkcioniramo kao odvojeni entiteti koji si konkuriraju i koji žele dokazati da su bolji, omiljeniji ili moćniji, nećemo daleko stići. Teško da možemo u tom kompetitivnom obrascu postići puno, s obzirom na to da su nam resursi u Rijeci ograničeni, kako u broju stanovnika, tako i financijski, prostorno i stručno. Ono što je potrebno jest da se na svaki način povežemo – institucije Grada i Sveučilišta, nezavisna scena i studenti – da shvatimo da jedni od drugih možemo učiti i imati koristi ukoliko počnemo surađivati, ukoliko razvijemo taj mrežni, a ne hijerarhijski sustav i napustimo stare paradigme kulturnog djelovanja koje su se pokazale ograničavajuće.

Koncept Studentskog kulturnog centra dobar je primjer povezivanja i sinergijskog učinka za koji vjerujem da je formula i za riječku kulturnu produkciju općenito. Nastojat ćemo i dalje razvijati obrazac empirijski utemeljenog i raspravnog modela odlučivanja i funkcioniranja na kojima je, kroz projekt Grada i Sveučilišta, SKC i osnovan. Ne želimo trošiti energiju u dokazivanju da ćemo učiniti što drugi nisu, niti želimo biti u situaciju da nas sumnjičavo promatraju čekajući da napravimo grešku. Želimo stvoriti okvir, platformu i infrastrukturu da energija koja postoji u Rijeci kreira točku preokreta. Djelatnost SKC-a vidimo i ponešto šire nego što je to do sada bilo slučaj s kulturnom produkcijom. Kultura danas ima posebnu društvenu ulogu provokacije i društvene kritike pa SKC vidimo i kao središte rasprava i inventivnog promišljanja društvenog trenutka. Smatramo da od toga mogu profitirati i Grad i Sveučilište i građani upravo u smislu povećanja kulture života, o kojoj sam ranije govorila.

Morat će se mijenjati i modeli upravljanja i financiranja kulture. Ne treba pritom otkrivati toplu vodu jer mnoge ugledne europske kulturne institucije posluju tržišno, a i izvaninstitucionalna kulturna scena pokazuje se nevjerojatno kreativnom u prikupljanju sredstava, organizaciji i kulturnoj produkciji. To ne znači da treba odustati od zahtijevanja javne odgovornosti za kulturnu produkciju, ali to više nije dovoljno. Dakle, nema nam druge okupiti mozgove, naučiti kako to rade oni koje smatramo kvalitetnima i zasukati rukave.

Htjeli bismo, naravno, da Rijeka bude europski grad kulture, ali prije svega želimo da se okupimo i razvijemo entuzijazam i odgovornost za svoj grad. Želimo da Rijeka 2020. godine bude i dalje građanski miran i pametan grad, u kojem se okupljaju ljudi odasvud jer se u njemu dobro živi i događaju se zanimljive stvari.