Rijeka i vrijednosti zajednice

mons. dr. sc. Ivan Devčić

riječki nadbiskup i metropolit

mons. dr. sc. Ivan Devčić - riječki nadbiskup i metropolit

Nema puta za skladno i sređeno društvo doli dijaloga i tolerancije.

Pitanje: Možete li reći koje mjesto ekumena i ekumenski napori općenito zauzimaju u djelovanju riječke nadbiskupije i vašem osobnom djelovanju? Odnosno, možete li reći malo više o načinima na koje ekumenski napori doprinose dobrobiti cijele Rijeke?

Nadbiskup Devčić: U sredini kao što je naša, gdje se velika većina građana izjašnjava katolicima ili pripadnicima neke druge religije, ekumenizam i međureligijski dijalog su od iznimne važnosti za miran i skladan život cijelog društva. Pod ekumenizmom se misli na nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i zajedništva kršćanskih crkava, dok se međureligijskim dijalogom označava slično nastojanje kršćana, posebno katolika, u odnosu na pripadnike nekršćanskih religija. Kako vidimo, iz toga što se želi postići ekumenizmom i međureligijskim dijalogom, lako je vidljiva njihova važnost, ne samo za odnose među pripadnicima vjerskih zajednica, nego i za cijelo društvo. U tom je smislu netko s pravom ustvrdio da nema mira među narodima bez mira među religijama.

Svjesna toga, Riječka nadbiskupija i ja kao njezin predvodnik trudimo se oko uspostave i njegovanja dobrih odnosa s drugim kršćanskim zajednicama, kao i s islamskom zajednicom u našem gradu. Svake godine u siječnju redovno se održava molitvena osmina za jedinstvo kršćana, što je izvrsna prilika ne samo za susret predvodnika kršćanskih zajednica nego i za međusobno upoznavanje samih vjernika. Isto se tako njeguju korektni, pa čak i prijateljski odnosi s islamskim predstavnicima. U pitanju rješavanja molitvenog prostora Riječka je nadbiskupija cijelo vrijeme zastupala stav kako muslimani imaju na to pravo koje im nitko ne smije osporavati. I sad se iskreno radujemo što će islamski centar s džamijom doskora biti u potpunosti izgrađen.

Posebno je važno mlade odgajati u duhu ekumenizma i dijaloga, što Riječka nadbiskupija nastoji činiti ne samo kroz vjeronaučnu i katehetsku nastavu, nego i kroz razne susrete na kojima se poziva mlade drugih konfesija, kao što je na primjer „Vid-fest“, koncert mladih u povodu blagdana sv. Vida.

Valja istaknuti suradnju koje je jedinstvena u nas, a i šire, između naše Nadbiskupije i Yad Vašema u Izraelu, gdje su dvadesetak naših vjeroučitelja i nekolicina mlađih svećenika pohađali tečajeve, nakon čega je uspostavljena izvrsna suradnja s Yad Vašemom i židovskom zajednicom, osobito u Svetoj Zemlji. Znanja i iskustva koja su ondje stekli svećenici i vjeroučitelji prenose na djecu i mlade, i tako pomažu stvaranju pretpostavki da se zlo kao holokaust ili nešto tome slično nikad više ne ponovi.

Duboko sam uvjeren da su ekumenizam i međureligijski dijalog bitni ne samo za dobre odnose među samim vjerskim zajednicama, nego posredno i za cijelo društvo. Slijedeći također poticaje Drugog vatikanskog koncila, ubrzo nakon što sam preuzeo službu riječkog nadbiskupa osnovao sam 10. kolovoza 2002. Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog koje je do 2006. vodio mons. Dinko Popović, zatim o. Stanko Dodig, a od 2011. vodi ga prof. dr. Milan Špehar, koji predaje ekumensku teologiju na Teologiji u Rijeci.

Pitanje: S obzirom na današnje prijepore u društvu, kao i svjetonazorske razlike i sukobe, kakvim ocjenjujete stanje tolerancije i međusobnog razumijevanja i spremnosti na suradnju, kako između različitih vjeroispovijesti, tako i između vjernika i ateista, a na području grada Rijeke tj. riječke nadbiskupije?

Nadbiskup Devčić: Neosporno je da na ovim prostorima oduvijek među ljudima postoji visok stupanj vjerske i svjetonazorske tolerancije. U tom smislu mogu istaknuti i spremnost građanskih vlasti da, koliko mogu, iziđu u susret katoličkoj zajednici, pogotovo kad je riječ o terenima za nove crkve. Zajednički projekti na najbolji način pokazuju kako svjetonazorske razlike nisu zapreka dobroj suradnji. Posljednji, ali ne i jedini primjer takve suradnje je upravo naš riječki hospicij, koji je osnovao Caritas Riječke nadbiskupije, ali uz pomoć Nadbiskupije, Grada i Županije te mnogih koji su puno pomogli i još uvijek pomažu, a nisu katolici, čak ni vjernici.

Ono čemu ekumensko i dijaloško nastojanje između predstavnika različitih religija, ali i u odnosu među građanima općenito, treba težiti više je od same tolerancije. Riječ je o tome da se drukčijeg ne samo podnosi nego da ga se iskreno nastoji upoznati, razumjeti, poštovati i na toj osnovi tražiti putove dijaloga i suradnje. U tom smislu potrebno je stvarati prostore zajedničkog razmišljanja, raspravljanja, pogotovo onih tema koje su nam kao ljudima i građanima zajedničke. U buduće bi svakako trebalo ići tim putem, ma koliko on naporan bio. Duboko sam uvjeren da drugog puta za skladno i sređeno društvo nema.

U tom smislu spomenuo bih da se Katolička Crkva zalaže za dijaloški odnos i prema onima koji se deklariraju agnosticima i ateistima. Posebno je na tome inzistirao Sveti Otac Benedikt XVI. u kontekstu proglašenja Godine vjere, točnije 11. listopada 2012. u povodu pedesete obljetnice otvorenja Drugog vatikanskog koncila. Koncil je, naime, promijenio neka ustaljena shvaćanja o agnosticima i ateistima priznavši također da su za širenje takvih svjetonazorskih stavova podosta odgovorni i sami vjernici zbog pogrešnog predstavljanja Boga i kršćanskog nauka, kao i zbog zanemarivanja kršćanskog odgoja, a što je posljedica nedosljednog življenja vjere.

Ono što želim našem gradu jest isto što je često isticao kardinal Franjo Kuharić u vrijeme Domovinskog rata, govoreći da hrvatska država koju smo u mukama stvarali treba biti „dragi dom svih njezinih građana“. To treba biti i naš grad, a put do toga je ekumenizam, dijalog među religijama i dijalog među svjetonazorima i svim građanima. Svjestan sam da toga ovdje ima možda više nego negdje drugdje, ali to ne znači da se smijemo uljuljkati u nekakvo samozadovoljstvo. Posebno bih u svezi s tim želio istaknuti misao kardinala G. Ravasia, predsjednika Papinskog vijeća za kulturu, koji je, govoreći o dijalogu vjernika i nevjernika – a isto vrijedi i za svaki drugi dijalog – istakao kako dijalog nije „duel“, nego „duet“ u kojem glasovi, iako dolaze iz sonornih antipoda, stvaraju harmoniju, „a da se pritom ne moraju odreći svog identiteta, ne moraju dakle izblijedjeti u neodređenom ideološkom sinkretizmu“.

Pitanje: Koje vrijednosti, po vašem mišljenju, mogu povezati sve Riječane, odnosno koje vrijednosti uočavate da Riječani njeguju i da mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg društva i zajednice?

Nadbiskup Devčić: Svakako su to vrijednosti koje sam upravo spomenuo i koje mnogi Riječani prepoznaju i cijene. Te vrijednosti treba njegovati i ubuduće, i posebno mlađe naraštaje odgajati u njihovu duhu. Tu su zatim prirodne vrijednosti, kao što su prekrasni krajolik i geografski položaj, koji omogućuje znatne prednosti koje svi trebamo prepoznati i odgovarajuće vrednovati. Posebno bih u tom smislu istaknuo vrijednosti zaštite okoliša, jer ju se u naše vrijeme lako može izgubiti. Tu su zatim i kulturno-povijesne vrijednosti, velika baština koju smo naslijedili i koju trebamo znati sačuvati i budućim naraštajima prenijeti, ali i na adekvatan način predstaviti turistima i svima koji dolaze u naš grad i kraj. S tim u svezi istaknuo bih i vrijednosti kršćanske tradicije koje su, zajedno s vrijednostima drugih provenijencija, prilično skladno utkane u duhovno i kulturno tkivo ovog kraja. U ovom se gradu oduvijek njegovao život u različitosti jezika i kultura, pri čemu se znalo s drugima živjeti, od drugih učiti i mnogo toga prihvaćati, a ipak u svemu tome „ostati svoj“. Mislim da će nam ta vrijednost u globalnom svijetu itekako biti potrebna. Biti otvoren drugome, živjeti s drugim, a ne prestati biti svoj. Tako se ovdje oduvijek živjelo, što nam omogućuje dobre pretpostavke za život i odnose u globaliziranom svijetu.

Ovaj grad i kraj odlikuju se i poduzetničkim i stvaralačkim duhom, što potvrđuje činjenica da je uvijek išao u korak s novim dostignućima, o čemu najbolje svjedoči nekad velika riječka industrija, koju je Rijeka stvorila, ali i ona Rijeku. Danas su nova vremena, koja stvaraju i nove oblike privređivanja. Uvjeren sam da se Rijeka i cijeli ovaj kraj mogu i sada, na temelju svog povijesnog iskustva i svojih geografskih prednosti, ali i svoga Sveučilišta i ljudskih potencijala, ravnopravno uključiti i u nove suvremene tokove.

Također smatram velikom vrijednošću i prednošću prirodno okruženje Rijeke. Rijeka je središte ovog dijela Hrvatske, okružena je s jedne strane morem i već je odavno prepoznala njegovu vrijednost i značenje za život grada. No, s druge strane, Rijeka je okružena Učkom i Gorskim kotarom, koji su ništa manje vrijedan potencijal za budući razvoj grada i cijelog ovog područja. Zapravo cijelo područje Riječke nadbiskupije doživljavam kao Rijeku i njezinu periferiju. Budućnost Rijeke uvelike ovisi o uspješnom vrednovanju i skladnom razvijanju cijelog njezina okruženja.

To su samo neke od mnogih vrijednosti koje Riječane povezuju, koje oni i sada njeguju i koje su dobar temelj za još bolju budućnost.