Rijeka i vrijednosti zajednice

Ivan Šarar

pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu

Ivan Šarar - pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu

Dva neprekinuta kulturna toka i okretanje interkulturalnosti temelji su riječke kandidature za europsku prijestolnicu kulture.

Pitanje: Koje vrijednosti, po vašem mišljenju, mogu povezati sve Riječane, odnosno koje vrijednosti uočavate da Riječani njeguju i da mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg društva?

Šarar: Rijeka je već sada prilično dobro društvo. Rijeka je jedan višestoljetno civilizirani grad, sa svim što gradski i građanski život podrazumijeva, naročito u usporedbi s posljednjim ciklusom vrlo banalnog i primitivnog nacionalizma koji je opet – kao kakav duh – izvirio u našoj državi. Podsjetimo se kako Rijeka s tim duhom nije imala problema ni u puno težim ratnim vremenima, i sjetimo se u kojoj mjeri je tada vrlo čvrsto držala razinu razuma, tolerancije i načina komuniciranja, koje neke sredine još ni dan danas nisu usvojile.

Pitanje: Što su do sada, po vašem mišljenju, bili glavni problemi vezani uz Rijeku kao zajednicu građana? Kako ih premostiti?

Šarar: Rijeka nema neke interne probleme kao zajednica građana. Držim da je Rijeka otvorena, ali tradicionalno skromna sredina. Rijeka ima malih problema s prezentiranjem svojih kvaliteta prema vani i trgovanjem tim kvalitetama. Možda je teško tu neku nama urođenu skromnost, a ponekad i samozatajnost, staviti na vagu zajedno sa činjenicom da, bez obzira koji politički, društveni ili ekonomski sustav preferirali, živimo u svijetu koji je kompetitivan i globalan, svijetu u kojem nekad nema mjesta za one koji se neće malo više „laktariti“ i biti glasni.

Moguće najveći riječki izazov – problem je vjerojatno preteška riječ – je kako tu mirnu, otvorenu i kulturnu sredinu bolje prezentirati prema van. Često sam svjedok da su ljudi sa strane iznenađeni, upravo zato što prije nisu percipirali te riječke kvalitete. Postoji čak i slogan, koji je zapravo potpuno paradoksalan, a koji je iskorišten u turističke svrhe ili je barem bio sugeriran kao takav: „Rijeka je grad koji niste očekivali“. To danas ne funkcionira. Mi moramo jasno projicirati što želimo da se od nas očekuje, i moramo znati naglasiti one kvalitete koje definitivno imamo.

Pitanje: Koje vrijednosti jesu, ili bi trbeale biti temeljne u razvoju riječke kulture, odnosno kako možemo gledati na perspektive s obzirom na ulazak u veliku zajednicu Europske unije?

Šarar: Rijeka je otvorena, tolerantna, multikulturalna sredina. Međutim, volio bih da se taj pojam multikulturalnosti, koji je zapravo u srži pasivan, jer podrazumijeva da postoji više odvojenih – što nacionalnih, što društvenih kultura – zamijeni pojmom interkulturalnosti. Mi zapravo idemo u smjeru interkulturalnosti, što znači da postižemo da te odvojene kulture međusobno više komuniciraju, da od tih međusobno odvojenih posuda napravimo „melting pot“, a upravo je to ono što Europska unija jest.

Ulaskom u EU, na neki se način vraćamo u okvir koji nam je prirodan. Svi znamo kolikih je problema Rijeka imala – imajući ovakav identitet i vrijednosti kakve ima – u društvu koje je u jednom trenutku, djelomično opravdano, postalo vrlo monolitno i jednonacionalno. No, držim da je za Rijeku, koja se razvijala na raskršću mediteranske, srednjoeuropske i balkanke kulture, ulazak u EU ujedno i povratak u kontekst koji joj je i najprirodniji, i najširi mogući.

Pitanje: Što je po vama bilo dobro usmjerenje dosadašnjeg razvoja kulture i u kojim smjerovima ono dalje može ići? Koje projekte vidite kao ključne u ovom području?

Šarar: Riječka kultura ima dugu tradiciju i stabilnost. Činjenica je da se ta stabilnost kroz gradske ustanove u kulturi definitivno zadržala usprkos financijski kriznim godinama. No, Rijeka je paralelno oduvijek imala svoj svijet podzemlja, nezavisne kulture, undergrounda i izričaja koji ne nastaje diktatom odozgo ili željama struktura. Vjerujem da ta dva toka treba i dalje usmjeravati, i možda pojačati interakciju među njima, zato što je to prirodno za današnje vrijeme.

Nema više „mi i oni“. Postojanje ova dva toka i okretanje interkulturalnosti se i motivski odlično uklapaju i u projekt kandidature za europsku prijestolnicu kulture.