Rijeka i vrijednosti zajednice

Ilinka Serdarević, dr. med.

predsjednica Udruge Terra

Ilinka Serdarević, dr. med. - predsjednica Udruge Terra

Civilni sektor i Grad aktivno surađuju na zaštiti najugroženijih. Riječka socijalna politika prednjači u Hrvatskoj.

Pitanje: Što vidite kao dosadašnje najveće riječke probleme, a što kao najveće pozitivne iskorake na području uklanjanja socijalne ugroženosti i s time povezanih ljudskih prava?

Serdarević: U području socijalne politike djelujem od 90-ih godina, od ratnog razdoblja kada sam radila s prognanicima i izbjeglicama, koji su tada predstavljali gorući socijalni problem. Nakon rata prognanici i izbjeglice su ovdje ostali. Dočekali smo propast riječke industrije, došlo je do porasta nezaposlenosti i siromaštva, dakle svega onoga što se događa i u drugim zemljama u tranziciji. U tom smo se periodu zaista počeli baviti s rastućim problemima koji su proizašli iz poslijeratnog razdoblja i tranzicije, a to su siromaštvo i nezaposlenost, koji opet vode k nekim drugim neugodnim oblicima ponašanjima. Za Rijeku je specifično da je do otprilike 2000. godine bila zaštićena u pogledu ovisnosti. No, potom je došlo do porasta broja konzumenata psihoaktivnih tvari. U spomenutom sam se periodu okrenula problemima vezanim uz ovisnosti, te pohađala i edukacije u Splitu. Split je u to doba bio vrlo ekipiran u pogledu cijele ovisničke problematike, budući je i njihov problem počeo puno ranije. Tada sam na inicijativu današnjeg gradonačelnika krenula u program smanjenja štete od ovisnosti.

Do danas je po pitanju ovisnosti puno napravljeno, i to na svim razinama – od civilnog sektora, preko lokalne zajednice do države.

Primjerice, Grad Rijeka je osnovao i prvi Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti koji se danas nalazi pri Zavodu za javno zdravstvo.

Naša Udruga Terra, koja se bavi problemima smanjenja štete nastale prilikom korištenja droga, u međuvremenu se i razvila pa danas imamo savjetovalište i centar u kojem ti ljudi, naši korisnici, mogu boraviti. Bilo je i pokušaja da se napravi prva državna komuna u gradu, što nažalost nije uspjelo. Na problemu ovisnosti angažirale su se mnoge snage iz sva tri sektora. Mogu reći da smo danas taj ovisnički problem nekako doveli do razine na kojoj bar nemamo povećanje stope uzimanja heroina.

Na žalost, konzumacija alkohola među mladima se povećava, i sva naša nastojanja idu u smjeru odgovora na potrebe novonastalih ovisnosti.

Kad govorimo o djeci s nekom vrstom invaliditeta ili s pojačanim potrebama, mnogo je učinjeno u smislu da su danas udruge koje djeluju u tom području puno jače, jer je Grad pratio njihove potrebe. Primjerice, danas postoje kombiji za prijevoz te djece, dnevni boravak i tako dalje, što je neusporedivo sa situacijom koju smo imali na početku. Također, u Rijeci je jako puno napravljeno u radu s najugroženijima. Grad je osnovao Dom „Tić“, kao odgovor na potrebe djece koja su zlostavljana, zapuštena ili čiji roditelji nemaju dovoljno sposobnosti za kvalitetan odgoj. Rijeka je uzor i u radu s povremenim uzimateljima droga, a osnovana je i Ženska kuća.

Naravno, uvijek se može reći da možemo i bolje.

Pitanje: Možete li usporediti socijalnu sliku Rijeke s onima drugih hrvatskih gradova, naročito u području angažmana u socijalnim politikama, suradnji trećeg sektora i gradske uprave i slično?

Serdarević: Ono što Rijeku svakako čini drugačijom od ostalih gradova je njezin socijalni program koji je krenuo 1993. godine i koji ima puno veći cenzus od drugih hrvatskih gradova i od onoga što propisuje zakon. Primjerice, Zagreb ima razvijen nevladin sektor čiji su, međutim, odnosi s lokalnom zajednicom su vrlo neujednačeni. Neki dijelovi nevladinog sektora su vrlo blizu lokalnoj zajednici, neki su daleko. Što se tiče Splita, tu je treći sektor bio vrlo angažiran i dosta je utjecao na lokalnu vlast.

U Rijeci se uvijek radilo partnerski. I Grad i treći sektor su se zajednički i stručno angažirali. Osim toga, Grad Rijeka uvijek je pružao tehničku pomoć. Danas Udruga Terra ne ovisi o sredstvima Grada. Ona se širila i razvijala kolike su bile naše vizije i ideje.

Izdvojila bih još jednu bitnu razliku. Za razliku od Splita, čini mi se da je u Rijeci, u vrijeme kad sam počinjala, postojala puno veća transparentnost u vezi natječaja zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, kao i dodjele prostora. U to su nam vrijeme bili ponuđeni prostori, i mi smo išli na licitacije. U nekim drugim gradovima to je išlo drugačijim putovima. Uvijek mi je bilo zanimljivo što u Rijeci nismo išli nekim zaobilaznim putovima. Bili smo „poslušni“ i javljali bismo se na natječaje. S druge strane, neki moji splitski kolege čudili su se tome i znali mi sugerirati da odem izravno u Ministarstvo i slično. No, mi u Rijeci bismo se jednostavno javljali na natječaje, jer smo smatrali da je to najbolji put. I dalje tvrdim da jest. Držim da su i Split i Zagreb u tom pogledu danas transparentniji. Nisam upoznata sa stanjem u Osijeku i drugim gradovima.

Pitanje: S obzirom na prošlo i sadašnje stanje, kako vidite razvoj socijalne politike u Rijeci u narednih sedam godina, po ulasku u EU? Da li smatrate da će doći do nekih bitnih promjena, nagore ili nabolje? Ako da, kakvih?

Serdarević: Bez obzira što ulazimo u Europsku uniju, vjerujem da će trend nezaposlenosti rasti i dalje, još neko vrijeme. Malo sam zabrinuta onime što bi Rijeku moglo zadesiti, jer smatram da je smo – bez obzira na pad standarda i recesiju – mi uvijek atraktivni za neke druge dijelove Europe, pogotovo za zemlje s prostora bivše Jugoslavije. Udruga Terra trenutno ima mnoge korisnike koji su došli iz Bosne i Hercegovine, Srbije i nekih drugih zemalja. Rijeka bi tim ljudima mogla biti primamljiva, što bi prije svega otežalo situaciju s beskućništvom. Tog problema smo svi već nekoliko godina svjesni, i on se sada jako intenzivira. Upravo zato otvara se i novo prihvatilište za beskućnike.

Prednost ulaska u EU vidim u dostupnosti strukturnih fondova Europske unije. Međutim, u vezi toga imam i bojazan. Da li će se sva tri sektora u Rijeci uspjeti zajednički organizirati? Jedino tako možemo povući sva ta financijska sredstva u svrhu poboljšanja i daljnjeg razvoja servisa socijalnih službi u Rijeci.

Iako je odista puno učinjeno, trebamo dodatno razvijati nevladin sektor u području zdravstva i socijalne skrbi. Postoji još puno toga što apsolutno nismo pokrili. Primjerice, tu su psihijatrijski bolesnici te uključivanje korisnika u naše programe neovisno o tome jesu li ovisnici, invalidi ili posebno ranjive skupine. Moramo učiniti jako puno da ih uključimo. To možemo napraviti ako počnemo stvarati socijalne zadruge i mala poduzetništva, putem kojih bismo tim ljudima osigurali samoodržavanje, rast samopouzdanja i konkurentnosti na tržištu rada te osjećaj korisnosti. Primjerice, nedavno su korisnici Terre montirali i uređivali novo prihvatilište za beskućnike. Vrlo su sretni kada mogu raditi. Naravno, mnogi od njih nemaju neke sposobnosti ili ne znaju da ih imaju. Tu smo da uvažimo i da vidimo za što su sposobni, kako bi se osjećali korisnima.

Ukratko, bez obzira na stvarne uspjehe, moramo još puno učiniti na području socijalne politike i tu očekujem da će nam fondovi Europske unije pomoći.

Pitanje: Na koji se način vi i vaša organizacija mislite angažirati i djelovati u navedenom narednom periodu od sedam godina?

Serdarević: Naša organizacija će sigurno ići u tri smjera. Slijedeći našu misiju, to je i dalje socijalno uključivanje marginaliziranih skupina kroz edukaciju, savjetovanje i podršku. Vizija Udruge Terra je društvo bez stigme. Ljudska prava se još uvijek ne poštuju dovoljno – ni od strane institucija, ni od strane stručnjaka, ni od strane udruga. Niti sami korisnici nisu svjesni svojih osnovnih ljudskih prava, što znači da su stigmatizirani i samostigmatizirani. U tom području vidim važnost naše udruge, s ciljem zagovaranja i senzibiliziranja i jednih i drugih. To je smjer kojeg ćemo svakako pojačati.

Drugi smjer je nastavak rada u pružanju usluga socijalne skrbi – a to su “drop in“ centar, prihvatilište za beskućnike i zasnivanje socijalnih zadruga.

Treći smjer je osnivanje obiteljskog centra koji bi pružao pomoć i obiteljima i mladima u periodu odrastanja, adolescencije – kroz naš savjetodavni rad. I naravno, tu su partnerstva s drugim udrugama i institucijama, u cilju poboljšanja djelovanja.

Od ključne je važnosti da u području socijalne politike napravimo strateški plan za narednih sedam godina. U stvaranju tog plana trebaju sudjelovati sva tri sektora i svi važni čimbenici. Jedino na taj način možemo vidjeti koje su stvarne slabosti a koje snage s kojima možemo krenuti u budućnost.

Problem je i što civilni sektor nema kontinuiranost u financiranju. Najduže financirani programi su oni trogodišnji, i to su programi suradnje. Važno je da u narednih sedam godina poradimo na ugovorima o suradnji koji bi bili na duži period, jer postoji velika financijska nesigurnost koja nam svakako uzima energiju za preživljavanje, iz godine u godinu.

Pitanje: Koje vrijednosti, po vašem mišljenju, mogu povezati sve Riječane, odnosno koje vrijednosti uočavate da Riječani njeguju i da mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg društva?

Serdarević: Poznato je da Riječani njeguju multikulturalnost. Stoga je važno da na tome i dalje ustrajemo i da održimo imidž otvorenog i tolerantnog grada. Držim da je to dobra platforma za daljnji razvoj.

Ono što Riječanima nedostaje, a tu uključujem i sebe iako nisam rođena u Rijeci, jest inicijativnost i malo prodornosti u ostvarivanju željenoga. Vjerujem da imamo više nego što smo svjesni, i da smo katkada previše usmjereni isključivo na probleme.

Također, Riječane odlikuje i stanoviti socijalni senzibilitet, čemu svjedoči činjenica da na tom području imamo i znanja i stručnjaka.