Rijeka i globalno pozicioniranje

Igor Lešnjaković

Član Uprave Transagenta

Igor Lešnjaković - Član Uprave Transagenta

Desit će se procvat Rijeke kao transportno-logističkog centra.

Pitanje: Koje su po vama, i s obzirom na vaše iskustvo, najveći problemi u dosadašnjem razvoju riječkog prometnog pravca, osobito na području logistike?

Lešnjaković: Najveći je problem što Rijeka po pitanju logistike i transporta nije iskoristila svoju prirodnu pogodnost, a to je dubina mora. Svi kontejnerski brodovi koji danas putuju svijetom traže određenu dubinu kako bi mogli pristati. Prednost Rijeke je što prirodno ima tu dubinu. Međutim, kad se gradio terminal Brajdica, nije se razmišljalo o veličini brodova koji će u budućnosti dolaziti u luku – i zato oni danas u Rijeku ne mogu doći. Iako je riječka luka jedina na Jadranu koja prirodno pruža takve dubine, brodovi danas odlaze u Hamburg i Rotterdam. Što se tiče izgradnje Brajdice, trebalo je ići 15 metara dublje u more, sve do dubine od 20 metara no, nažalost, to nije učinjeno. Kad bude izgrađen terminal s tim dubinama, tada će krenuti i razvoj željeznice, cesta i logistike.

Tih 14,5 metara dubine koji će se napraviti na produženju Brajdice imati će gaz kakvog otprilike ima i luka Kopar. Međutim, u luci Kopar moraju obavljati tzv. dredging, odnosno moraju kopati kako bi došli do gaza te veličine. Kod riječke luke taj gaz je prirodan. Međutim, niti taj gaz nije dovoljno dubok za sve brodove koji se danas grade, a to su prvenstveno brodovi od 16.000 pa od 18.000 kontejnerskih jedinica. Oni danas ne mogu pristati u riječku luku.

Njihovi gazovi kreću se od 16 do 16,5 metara, no tome treba pridodati i sigurnosni razmak između kobilice broda i samoga dna, zbog čega bi minimalan gaz trebao biti 17,5 metara. Rijeka tu mogućnost ima i to ne predstavlja problem, osim što se u to treba investirati.

Pitanje: Da li biste mogli izdvojiti neke pozitivne iskorake koji su učinjeni u proteklim godinama u razvoju Rijeke kao logističkog centra?

Lešnjaković: Što se tiče logistike, izdvojio bih tri pozitivna iskoraka.

Prvi je produženje Brajdice, pri čemu se dobio gaz od 14,5 metara te su se stvorili uvjeti za kapacitet od 500.000 do 600.000 kontejnerskih jedinica na samom terminalu. Važan je i dolazak novih kontejnerskih Post-Panamax dizalica koje mogu ići do 17 redova širine kontejnera za iskrcaj.

Drugi iskorak je taj što je nakon stotinjak godina sustav elektrifikacije željeznice promijenjen u trokilovatni napon, što znači da se više ne moraju upotrebljavati dizelske lokomotive koje će se u Moravicama mijenjati u električne. Time se poboljšala propusnost pruge.

Treći iskorak su skladišta i logistika na Kukuljanovu, koja su ipak nedostatna.

No, kad bi se napravio gaz od 17,5 m i terminal koji bi imao karakteristike koje mu omogućuju da primi moderne brodove, bio bi to ogroman zamašnjak razvoju.

Pitanje: Kako vidite razvoj riječkog prometnog pravca do 2020. dakle u narednih sedam godina, do 2020. godine?

Lešnjaković: Baza svega je Zagrebačka obala, koja se trebala odavno izgraditi. No nakon što se ona izgradi, bit će to veliki „bum“ za sve. To će značiti povećanje broja radnih mjesta i poboljšanje standarda. Tada će u Rijeku doći veliki broj stranih firmi koje će svoj interes pronaći već za vrijeme gradnje Zagrebačke obale. Desit će se procvat Rijeke kao transportno-logističkog centra.

Pitanje: Što biste izdvojili kao temeljne uvjete ili najvažnije projekte kontekstu razmatranog razvoja Rijeke kao logističko-prometnog centra?

Lešnjaković: Definitivno bih izdvojio Zagrebačku obalu. Važna je dubina gaza, važni su veliki brodovi – matice koji donose ogromne količine kontejnera. Samim time trebala bi se razviti i željeznica, jer u protivnom neće biti dostatna za količinu robe koja će se sručiti u Rijeku. Dvokolosječna pruga je isto od velike važnosti. Pitanje je da li će ona ići postojećom trasom kroz Gorski kotar ili nizinskom prugom, no treba vidjeti što je dugoročno isplativije. U svakom slučaju – to se jednostavno mora napraviti.

Pitanje: Na koji će se način vaša tvrtka uključiti u razvoj Rijeke kao prometno-logističkog centra?

Lešnjaković: Mi se nećemo posebno, odnosno dodatno uključivati, jer smo samom prirodom svog posla neprestano uključeni u prometno-logističku sferu. Naš geostrateški interes je širok i obuhvaća Slovačku, Češku, Mađarsku, Sloveniju, Italiju, Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, Rumunjsku i Grčku. I na tom području poslujemo. Kao što sam naglasio ranije, razvojem Zagrebačke obale taj bi se prostor uvelike proširio, jer bi se tada otvorili pravci prema Rusiji, Poljskoj i dalje. To je veliki Gateway za Europu.