Rijeka i društvo znanja

prof. dr. sc. Pero Lučin

Rektor Sveučilišta u Rijeci

prof. dr. sc. Pero Lučin - Rektor Sveučilišta u Rijeci

Sveučilište kao glavni čimbenik u stvaranju nove riječke industrije.

Pitanje: Koja su po vama, i s obzirom na Vaše iskustvo, tri najveća problema u dosadašnjem razvoju Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra?

Lučin: Tri najveća problema vezana su za industrijsku transformaciju Rijeke. Drugi val industrijske transformacije Rijeke, koji se dogodio iza II. svjetskog rata, a koji je kreirao poslijeratnu riječku industriju i razvio Rijeku kao jedan od najsnažnijih industrijskih centara u ovom širem području, doveo je i do stvaranja Sveučilišta, kao i do toga da se Sveučilište prilagođava potrebama tadašnje industrije.

U međuvremenu je Sveučilište raslo, a industrija nestala. U ovom trenutku imamo malo industrije u čijoj funkciji Sveučilište može biti, dok Sveučilište i dalje raste. Prema tome, došli smo u situaciju da Sveučilište mora postati nositelj industrijske tranzicije, da praktički mora stvoriti novu riječku industriju. Naravno, to nije uloga jedino Sveučilišta, ali u dobu u kojem živimo jasno je da je Sveučilište ključni nositelj te tranzicije.

Sada smo u poziciji da je Sveučilište postalo relativno veliko. Međutim, da bi postalo nositelj industrijske tranzicije, da bi razvijalo novu riječku industriju, mora biti još veće. To znači da razina istraživačkih aktivnosti na Sveučilištu mora rasti te da Sveučilište ne može samo funkcionirati ili biti fokusirano na obrazovanje i nastavu, već da dobar dio svojih resursa mora usmjeriti prema istraživanju koja će biti u funkciji razvoja industrije.

Drugi veliki problem je opet vezan za staru industriju iz II. tranzicijskog razdoblja, koja još uvijek okupira veliki dio grada. Dakle, velik dio grada je okupiran onim dijelovima industrije koja više ne funkcioniraju. Velik dio grada je u ovom trenutku inaktivan i jako teško se aktivira. Taj dio teško se stavlja u funkciju razvoja nove riječke industrije i praktički blokira mnoge procese u gradu, i smatram da to trebamo hitno rješavati. U tom kontekstu treba gledati i doprinos Sveučilišta.

Treći veliki problem vidim u državnoj politici koja, u principu, nije osmislila način razvoja Hrvatske. To se odnosi na Rijeku, ali i na sve druge sveučilišne gradove gdje se takvi tranzicijski procesi moraju odvijati na sličan način, što podrazumijeva intenzivnija ulaganja u sveučilišta i, prije svega, intenzivnija ulaganja u ljude.

To podrazumijeva otvaranje mogućnosti migracije unutar Hrvatske. Dakle, ljudi koji su dobro obrazovani trebaju ići u centre gdje postoje istraživačke jezgre, gdje postoji mogućnost priključivanja industriji. Treba zvati ljude iz inozemstva. Treba zvati naše ljude iz inozemstva koji su obrazovani, ali treba zvati i druge ljude iz inozemstva da dođu živjeti i raditi u Hrvatsku, odnosno živjeti i raditi u Rijeku. Oko toga ne postoji jasna državna politika, ne postoje jasni financijski instrumenti.

Ne može se reći da u proteklom desetljeću država nije ulagala u sveučilišta, ali dio koji se odnosi na politiku ulaganja u ljude, razvoj ljudi i razvoj jezgri izvrsnosti nikad nije osmišljen.

Pitanje: Da li biste mogli izdvojiti pozitivne iskorake učinjene proteklih godina u području razvoja Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra?

Lučin: Ima ih više. No, svakako najvažniji događaj za Rijeku, u pogledu profiliranja i razvoja Rijeke kao sveučilišnog grada, jest izgradnja Sveučilišnog kampusa. Osim što se radi o novim prostorima i o boljim uvjetima rada, tu je prije svega riječ o transformaciji Sveučilišta u snažnu instituciju koja povezuje ljude i stvara nove kulture.

Drugo, istaknuo bih činjenicu da se u Rijeku vratilo pedesetak znanstvenika povratnika te da je i na našem Sveučilištu u međuvremenu sazrio veliki broj mladih istraživača. Pokrenute su mnoge aktivnosti u cilju povezivanja s privredom ili onim dijelom privrede s kojim Sveučilište može surađivati. Formiran je Znanstveno-tehnologijski park. Naravno, Znanstveno-tehnologijski park je u ovom trenutku relativno malen, ali sa četiri godine iskustva u funkcioniranju parka, mi smo već naučili kako to treba raditi.

Naravno, postoje i drugi pozitivni iskoraci, ali mislim da su ovi navedeni dovoljni za razumijevanje neposrednih očekivanih razvoja koji bi se trebali dogoditi u Rijeci.

Pitanje: Kako vidite razvoj Rijeke područja kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra u narednih sedam godina, naročito s obzirom na konkurentnost grada ?

Lučin: Rijeka bi u sljedećih sedam godina trebala riješiti probleme koji se odnose na industrijsku transformaciju. Dakle, čim prije porješavati zaostatke onih industrija koje okupiraju prostore, a koje se više ne mogu razviti ili koje ne mogu doprinijeti razvoju Rijeke.

Pored razvoja riječkog prometnog pravca koji je nužan, i Rijeci oduvijek prirodan poradi njene pozicije, neophodan nam je i transfer tehnologije. A u tu svrhu potrebno je prije svega otvoriti te prostore za razvoj novih industrija.

Transfer tehnologija podrazumijeva dolazak novih tehnologija u Rijeku na način da se aktivno radi na dovođenju tehnološki naprednih poduzeća iz svijeta, da se njihov dolazak u Rijeku veže uz djelovanje Sveučilišta, da se tehnologija prenosi prema Sveučilištu te da se na Sveučilištu ona dalje razvija, jer se samo na taj način osigurava sinergijski razvoj.

Naravno da ulaz tehnoloških, naprednih poduzeća podrazumijeva i zapošljavanje naših visokoobrazovanih ljudi. Podrazumijeva i promišljanje svih onih servisa koji su potrebni za funkcioniranje tehnološki naprednih poduzeća. Stoga u sljedećih nekoliko godina vidim intenzivnu aktivnost na profiliranju i razmišljanju što je to nova riječka industrija.

Pored industrije koja je vezana uz promet, odnosno riječki prometni pravac, vidim i intenzivan razvoj zdravstvene industrije, jer na tom području postoje i mogućnosti i ljudi. Dakle, postoji znanje i pozicija koja je vrlo povoljna. Uostalom, još za Austro-Ugarske su nam pokazali kako to treba raditi. Ovdje ne govorim samo o zdravstvenom turizmu, jer on je samo jedan od aspekata zdravstvene industrije, jednako kao što je i vezan uz razvoj samog turizma.

Smatram da postoji snaga i mogućnost intenzivnog razvoja farmaceutske industrije i onoga što je vezano uz modernu biotehnologiju. Držim da upravo tu postoje najveće šanse, u smislu dolaska tehnološki naprednih firmi – jer one već dolaze na naše područje. Na području farmaceutike u Rijeci već postoji veliko znanje, koje je itekako zanimljivo tehnološki naprednim tvrtkama, koje pozivamo da dođu u Rijeku. Naravno, svemu tome treba pristupiti vrlo aktivno.

Također, postoji i veliko znanje, iako se ono dobrim dijelom disperziralo, na području izgradnje brodova i promišljanja brodogradnje, odnosno brodograđevne industrije u cijelosti. U tom smjeru trebali bismo se intenzivnije fokusirati i stvoriti jezgre izvrsnosti, koje će potom taj dio industrije moći razvijati.

U sljedećih 6-7 godina u Rijeku bi trebale doći tehnološki napredne kompanije, koje će zapošljavati naše ljude, koji će tada formirati novu riječku industriju. Smatram da bismo u tom vremenskom periodu zaista mogli izgraditi novi profil nove riječke industrije te da bismo mogli ući u III. tranzicijski ciklus, koji je Rijeci itekako potreban.

Pitanje: Što smatrate temeljnim trima odrednicama, uvjetima ili usmjerenjima kontekstu razvoja Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra u idućih sedam godina?

Lučin: Osim jasnog političkog opredjeljenja koje se vidi iz, primjerice, ovakvih razgovora, dakle osim opredjeljenja da se ide tim putem i da sve što u Rijeci postoji radi sinergijski na ostvarivanju tih ciljeva – ključnim držim daljnji razvoj Sveučilišta. Prije svega, tu je nastavak izgradnje sveučilišnog kampusa. Naime, dovršena je samo prva faza kampusa. Kampus treba doživjeti drugu fazu kako bi se mogao profilirati i kako bi mogao osigurati ono što jedan sveučilišni kampus treba osigurati.

Mi na tome vrlo intenzivno radimo i očekujem da će dobar dio tog posla biti realiziran u sljedećem razdoblju. Naravno da to treba biti i politika Grada, politika Županije i politika države, koje će kroz ulaganja u kampus, a posebice putem Europskih fondova, osigurati i restrukturiranje riječke industrije. I više od toga, osigurati razvoj onoga što se zove društvo znanja ili ekonomija koja se temelji na znanju. Naposljetku, i europski fondovi, najmanje 30% sredstava iz strukturnih fondova, bit će usmjereni upravo u razvoj istraživanja i razvoja te ulaganja u ljude. To je prilika za Rijeku, a u tom kontekstu i prilika za Sveučilište.

Pored kampusa, koji svakako predstavlja ključan iskorak potreban za realizaciju te vizije, tu je i formiranje i izgradnja novog znanstveno-tehnologijskog parka ili, bolje reći, pravog znanstveno-tehnologijskog parka.

Samo za ilustraciju, Ljubljana ima znanstveno-tehnologijski park koji raspolaže sa 120.000 m2 prostora, i planira izgraditi još 40.000. Trst ima 87.000 m2, a Rijeka 3.000 m2. Prema tome, jasno je što trebamo napraviti. Moramo napraviti znanstveno-tehnologijski park, da bismo mogli pozvati tehnološki napredna poduzeća da dođu raditi s nama i zapošljavati naše ljude. On za početak mora biti veličine barem 50-60.000 m2.

Stoga, upravo one industrijske prostore koji su sada zauzeti s industrijama koje nestaju ili koje su već nestale, treba usmjeriti u razvoj znanstveno-tehnologijskog parka. Možda, ako nam dobro krene, čak i više znanstveno – tehnologijskih parkova.

Vjerujem da bi ključan projekt trebao biti projekt dovođenja ljudi u Rijeku. Prije svega znanstvenika, ljudi koji su razvili tehnologiju i koji imaju tehnologiju. Rijeka je vrlo ugodno i pogodno mjesto za život, grad u kojem je izražena kombinacija mediteranske i srednjoevropske kulture. Po tome je Rijeka posebna i može se ponuditi kao grad ugodan za život. Naravno, tada Rijeka treba biti i grad u kojem se može dobro istraživati i u kojem se može dobro poslovati. Upravo je to ono što mora biti zajednička politika Sveučilišta, Grada pa čak i države.

Mi bismo trebali biti u stanju ponuditi pakete potpore našim ljudima, koje bismo zvali da dođu. Naravno, govorim o znanstvenicima iz Hrvatske koji rade u inozemstvu, ali i inozemnim znanstvenicima koji su spremni ovdje raditi i živjeti.

Ne treba zaboraviti da se upravo prvi val industrijske tranzicije Rijeke koncem 19. stoljeća dogodio tako što je jedan veliki broj znanstvenika došao u Rijeku. Rezultat toga bio je onaj kojeg se svi odmah prisjetimo, a to je riječki Torpedo. Torpedo je upravo rezultat rada tih ljudi.

Pored pozivanja ljudi i stvaranja okruženja za njihov povratak, što podrazumijeva kvalitetne uvjete za rad i pakete potpore, Sveučilište, Grad, lokalna zajednica i država trebaju osmisliti instrumente potpore za razvoj istraživačkih karijera tih ljudi i, još više, za suradnju s riječkom privredom koja bi se trebala transformirati s njima i uz njihovu pomoć. Nije dovoljno samo pozvati ljude. Treba stvoriti i okruženje i potporu za njihove ideje i projekte.

Pitanje: Kakav će biti vaš doprinos, odnosno doprinos Sveučilišta, a u kontekstu željenog razvoja Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra? To jest, kako ćete se u takav razvoj uključiti i doprinijeti mu?

Lučin: Da bi se koncept Rijeke kao istraživačkog grada u kojem se može dobro istraživati, u kojem se može dobro učiti, u kojem se može dobro poslovati – mogao dogoditi, Sveučilište mora dati svoj doprinos. Prije svega kroz intenziviranje i daljnje jačanje svojih istraživačkih aktivnosti i povećanje njihove međunarodne vidljivosti.

Kvalitetni znanstveni radovi riječkih znanstvenika dosada su objavljivani u najboljim svjetskim publikacijama. To nije samo osobna potvrda dobrog rada nekog pojedinca ili našeg profesora, to je poruka da u ovom gradu, na našem Sveučilištu postoje ljudi koji su ovladali najnaprednijim tehnologijama

Iza svakog vrhunskog znanstvenog rada uvijek stoji grupa ljudi koji su to u stanju napraviti. To je poruka svima onima koji promišljaju gdje bi mogli pokrenuti svoje poslovanje kada se radi o visokoj tehnologiji i kada traže gdje postoje ljudi koji to znaju raditi.

Ukratko, povećanje naše međunarodne vidljivosti u istraživanjima je znak da ovdje postoje ljudi zbog kojih treba doći, ulagati i poslovati u Rijeci.

Ovo jednako vrijedi i za društvena i humanistička istraživanja, posebice djelovanja u kulturi. Premda se radi o međunarodnoj vidljivosti, ne treba smetnuti s uma da je bitno i djelovanje u zajednici, gdje ljudi moraju osjetiti da se mogu pokretati veliki projekti, da ti projekti uspijevaju, da se ti projekti mogu predstaviti u daleko širem okruženju, da mogu biti globalno vidljivi. I to je poruka da je Rijeka mjesto gdje projekti uspijevaju.

Ako se stvori slika Rijeke kao mjesta gdje projekti uspijevaju, gdje postoje ljudi koji mogu realizirati te projekte, onda je daleko lakše pozvati i druge znanstvenike, druge istraživače, ali i investitore da dođu ulagati u ono što mi želimo, a to su napredne tehnologije u Rijeci. To je uloga Sveučilišta.

.