Rijeka i društvo znanja

Boris Golob

Direktor STeP Ri

Boris Golob - Direktor STeP Ri

Razvojem znanstveno-tehnologijskih parkova privući globalno gospodarstvo u RIjeku.

Pitanje: Koja su po vama, i s obzirom na vaše iskustvo, tri najveća problema u dosadašnjem razvoju Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra?

Golob: Problem leži u tome što je u ovom trenutku gospodarska struktura Rijeke i regije zastarjela, odnosno nije tehnološki orijentirana. S jedne strane postoji gospodarstvo koje teško prima nova znanja i nove tehnologije, odnosno nove mogućnosti. S druge strane, postoji znanstvena zajednica koju sustav ne motivira da surađuje s poduzećima, jer znanost napreduje na drugačiji način.

Prvo, imate vrhunske znanstvenike, vrhunsku tehnologiju i opremu koju ne znate kako približiti gospodarstvenicima, jer oni za to nisu obučeni. Drugo, imate poduzeća koja vape za tehnološkom obnovom, ali zbog svojih postojećih problema ne znaju kako započeti s podizanjem svojih mogućnosti na višu razinu. Treće, imate veliki broj nezaposlenih, koji su zapravo nezapošljivi, jer ih nitko nije educirao za nove tehnološke poslove.

Ovo znači da postoji industrija koja treba znanje i ljude, ali ih ne može angažirati. Postoji znanost koja ima znanje, ali ne zna kako krenuti prema industriji. I na koncu, postoje nezaposleni koji bi trebali raditi, ali posjeduju znanja za poslove koji više ne postoje.

Pitanje: Da li biste mogli izdvojiti tri pozitivna iskoraka učinjena u proteklim godinama na području razvoja Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra?

Golob: Smatram da izgradnja sveučilišnog kampusa predstavlja izniman iskorak, budući da je riječ o resursu koji omogućava razvoj znanosti, ali i suradnju znanosti s gospodarstvom. Na praktičnoj razini iskorak je izgradnja infrastrukture koja povezuje znanost i poduzetništvo, odnosno pomaže da poduzetnici, a posebno tehnološki poduzetnici, započnu od Znanstveno-tehnologijskog parka, od Start-up inkubatora.

Porasla je svjesnost da nije dovoljno samo iskazivati namjeru, već da tu namjeru treba podržati infrastrukturno i financijski. Ono što je iznimno važno jest i da se počelo razmišljati zajednički – što je to što zajednički trebaju napraviti Sveučilište, Grad, Županija i vodeće tvrtke. To znači da postoji razumijevanje kako se pojedinačnim naporima ne može preokrenuti ovaj negativan trend koji nas opterećuje.

Pitanje: Kako vidite razvoj Rijeke područja kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra u idućih sedam godina, naročito s obzirom na konkurentnost grada ?

Golob: Rijeka ima velika ograničenja, jer se ovdje ne može napraviti greenfield investicija budući da nema greenfielda, nema lokacije. Stoga treba koristiti postojeće resurse, odnosno postojeća ograničenja, i na njima graditi. Ne možemo očekivati da će se povećati zapošljavanje tako što će ovdje doći automobilska industrija. Mi za takvo što nemamo kapaciteta, budući da automobilska industrija zahtijeva više prostora. Ali baš zato što smo na fenomenalnoj lokaciji, što imamo ljude koji mogu educirati druge ljude i što imamo sposobne ljude, smatram da postoji veća mogućnost da privučemo strane kompanije, da ovdje dođu raditi poslove koji se temelje na znanju, koji se temelje na dodanoj vrijednosti. Iz toga će početi nastajati domaće tehnološke firme, što će dati veći zamah razvoju gospodarstva. Dakle, korak po korak, poduzeće po poduzeće.

Postoje i planovi za dva ozbiljna infrastrukturna projekta, a to su dogradnja kampusa i planovi izgradnje II. faze Znanstveno-tehnologijskog parka. To će stvoriti odlične uvjete na temelju kojih možemo stranim i domaćim tehnološkim firmama ponuditi da dođu. Prvenstveno stranim firmama, jer nam je potreban strani kapital kako bismo zaposlili veći broj ljudi. Nitko neće doći jer smo lijepi, dobri i na dobroj lokaciji. Doći će zato što im se isplati, a tome dobra lokacija definitivno pomaže.

Pitanje: Što smatrate temeljnim trima odrednicama (ili temeljnim uvjetima, ili usmjerenjima, ili projektima) u kontekstu razvoja Rijeke kao sveučilišno – znanstvenog – poslovnog centra u idućih sedam godina?

Golob: Gledano iz perspektive onog što sada radimo, temeljni preduvjet je u svakom slučaju kampus, odnosno razvijanje izgradnje kampusa. Budući da je STeP Ri dio kampusa, vidimo koliko je to važno iz perspektive privlačenja stranih firmi. Naime, kada određena znanja i tehnologije imate koncentrirane, tada strane firme lakše dođu i surađuju. Vrlo je važna izgradnja tehnologijskog parka kao mjesta na kojem će se stvoriti uvjeti za nastanak tehnoloških firmi, njihov razvoj i osvajanje novih tržišta u regiji i šire.

To se neće dogoditi samo zbog znanja, već i zbog uvjeta koji su bolji nego što su u našem bližem okruženju. U Trstu i Ljubljani postoje tehnološki parkovi koji su već sada funkcionalni, uspješni i koji su doprinijeli razvoju lokalne zajednice i gospodarstva. U cijeloj Europskoj Uniji, upravo Trst ima najveći postotak znanstvenika i istraživača koji rade u gospodarstvu. Važno je znati da oni nisu ni pametniji, ni bolji, ni ljepši, niti na boljoj lokaciji od nas te da i mi to možemo. Doduše, trebamo biti realni i znati da ne možemo možda odmah biti kao oni, ali možemo krenuti tim putem, na svoj način i svojom logikom.

Pitanje: Kakav će biti vaš doprinos, odnosno doprinos vaše institucije, a u kontekstu željenog razvoja Rijeke kao sveučilišno – znanstveno – poslovnog centra? To jest, kako ćete se u takav razvoj uključiti i doprinijeti mu?

Golob: U okviru postojećeg poslovanja Znanstveno-tehnologijskog parka, imamo različite poticajne aktivnosti i programe kako bismo znanstvenike „pogurali“ u poduzetništvo te kako bismo poduzetnike približili znanstvenicima. Time želimo potaknuti uspostavljanje veze koja bi trebala i jednima i drugima donijeti koristi. No, ono što bi uistinu moglo djelovati na transformaciju gospodarstva i strukture industrije je izgradnja Znanstveno-tehnologijskog parka. Park nije potreban lokalnom gospodarstvu, jer ono trenutno nema snagu to napuniti, već služi tome da se u našu regiju privuče globalno, točnije tehnološko gospodarstvo. To podrazumijeva da kvalitetne strane tvrtke počnu stvarati nova radna mjesta, te da naše tvrtke nastaju u suradnji s njima. Kada se otvori takva firma sa 100, 200 ili 300 radnih mjesta, ona traži dodatne usluge. S druge strane, ljudi koji su radili u takvoj firmi, i koji su stekli znanja i vještine, mogu otvoriti svoje male firme koje će surađivati ili samostalno izaći na tržište.

Važno je da je taj projekt samoodrživ. Naravno, dobro će doći i financijska podrška iz strukturnih fondova, ali samo kod izgradnje. Moramo biti dovoljno konkurentni u odnosu na širu regiju, tako da privučemo poduzeća koja će utjecati na lokalno gospodarstvo. Tada će sve to skupa imati smisla.