Helena Nikonole je novomedijska umjetnica, nezavisna kustosica i edukatorica u polju hibridne umjetnosti, nove estetike, Interneta stvari i umjetne inteligencije. U radu istražuje mogućnosti tehnologije, ali i potencijalne rizike i opasnosti koje tehno-evanđelisti i znanstvenici nisu u stanju osvijestiti.

deus X mchn

medijska instalacija, 2017.
printer s wi-fi modulom / zvučnik / nadzorna kamera / projektori / ekrani / lightbox / server / samorazvijeni software / neuronska mreža

Projekt deus X mchn istražuje pitanja internetske sigurnosti na Internetu stvari (IoT) i sve brojnije mogućnosti upošljavanja umjetne inteligencije (AI).

Umjetna inteligencija, odnosno LSTM-neuronska mreža s dugoročnom memorijom, podučavana je jeziku sadržanom u korpusu svetih tekstova kao što su Stari i Novi zavjet, Kur’an, Tora, Dhammapada, Ramayana, Tao TeChing i drugi. Budući da tekst doživljava kao niz brojeva, tj. kodirane simbole, neuronska mreža obavlja izračune velikih podataka (eng. Big Data) na temelju tih tekstova, kako bi otkrila njihovu gramatičku strukturu, odnosno «kod» jezika. U konačnici, mreža počinje generirati vlastiti «sveti» tekst, stvarajući nove riječi i otkrivajući univerzalnu poetiku vjerskih spisa.

Druga neuronska mreža koristi ovaj tekst za sintezu ljudskog glasa, koji postaje glasom različitih nezaštićenih uređaja povezanih s Internetom stvari. Hakirane nadzorne IP kameresa zvučnicima počinju recitirati ovaj (pseudo-vjerski) tekst neslutećim korisnicima, a zvučne datoteke koje sadrže tekst pohranjuju se na njihovim uređajima, nudeći korisnicima mogućnost da ih kasnije otkriju. Konačno, tekstovi se svakih 15 minuta istovremeno printaju na mrežnom printeru u izložbenom prostoru i na nasumično izabranom uređaju negdje u svijetu. U sklopu projekta prikazuje se i serija nasumičnih fotografija koje je su nadzorne kamere automatski snimile.

Credits:
Valentin Fetisov
Vasily Klenov

f0rma.suprema

medijska instalacija 2017. – 2018.
baneri / ekrani / live-hacking / server / samorazvijeni software

U ovom radu umjetnica nastavlja pokazivati zanimanje za estetiku nadzornih IP kamera, digitalnih video kamera čija je značajka prijenos digitalnog video prijenosa putem Etherneta i TokenRinga, korištenjem IP protokola.

Prilikom korištenja IP kamera, za razliku od analognih kamera, slika koja iz matrice stiže na zaslon ekrana cijelo vrijeme ostaje digitalna. U pravilu, slika primljena iz matrice se prije prijenosa komprimira frame-by-frame(MJPG) ili streaming(MPEG-4, H.264) metodama video kompresije. IP kamere koje se aktivno koriste u sustavima video nadzora i daljinskom nadzoru tehnoloških procesa imaju brojne prednosti u odnosu na analogne kamere: izrada skalabilnih distribuiranih sustava video nadzora, širok raspon postavki kamere (pametne funkcije), razlučivost koja nije dostupna za analogne, sposobnost rada na daljinu, bez prekida i bez sukoba s drugim uređajima (budući da se u povezivanju s internetom koristi mrežni kabel). Umjetnica je došla do spoznaje da kada posjetite internetsku stranicu IP kamere s administratorskom lozinkom, na slike koje kamera može primiti možete ubaciti druge sličice i okvire, koji će biti vidljivi vlasniku kamere ili zaštitaru koji nadzire neki prostor. Oblik tih objekata unaprijed određuje sučelje pojedine kamere: poruke možete ostavljati samo u formi teksta (umjetnica je kao glavnu tekstualnu oznaku koristila frazu “forma.suprema”), naziva kamere, četiri crna pravokutnika bilo kojeg oblika ili jedne slike .bmp formata standardne veličine 128 * 128 piksela. U seriji medijskih intervencija, umjetnica je u kadrove snimane IP kamerama ubacivala skrivene „poruke“, od kojih su neke otkrivene i izbrisane, dok su druge dugo vremena ostale u virtualnom prostoru. Grafičke forme koje se javljaju u umjetničinim intervencijama pritom jasno aludiraju na eksperimente umjetničkog avangardističkog pokreta suprematizma, čiji je osnivač Kazimir Maljevič.

Alexander Burenkov
kustos, pisac, istraživač

 

The other view

medijska instalacija, 2018.
video / slike

Hakiranjem kao umjetničkom praksom, rad The Other View(Drugi pogled) istražuje dvije perspektive nadzora: prvo, kako tehnološke tvrtke putem društvenih mreža prikupljaju naše podatke na temelju informacija koje pružamo u zamjenu za njihove besplatne usluge, i drugo, kako našu fizičku prisutnost nadziru uređaji povezani s internetom, u ovom slučaju IP kamere.

Za potrebe ovog rada, autorica se povezala s nadzornim kamerama u sobama ogledala koje oponašaju instalacije sa zrcalima japanske umjetnice Yayoi Kusama, gdje posjetitelji sami sebe fotografiraju u ogledalima i objavljuju slike na društvenim mrežama. Projekt pokazuje kako je nadzor putem nadzornih kamera u današnjem vremenu dopunjen samo-reprezentacijom putem društvenih mreža.

U prostoriji sa zrcalima, nadzorna kamera je postavljena iznad ulaza te, promatrajući stvarnost onakvom kakva jest, predstavlja ne-ljudsku perspektivu. Istovremeno, posjetitelji predstavljaju klišeje društvenih konstrukata, gledajući same sebe iz perspektive zamišljenog Drugog.

 

Faces2Voices

2020
internetska interaktivna instalacija, prepoznavanje lica, zvuk generiran umjetnom inteligencijom

Faces2Voices je internetska interaktivna instalacija koja koristi tehnologiju prepoznavanja lica i zvuk sintetiziran umjetnom inteligencijom za stvaranje generativne glazbene skladbe zasnovane na zamišljenim glasovima internetskih posjetitelja. Kompozicija se razvija s vremenom, ovisno o doprinosu uključenih ljudi.

Mnoge vlade koriste tehnologiju nadzora kao način za kontrolu širenja virusa COVID-19, a brojni su građani istovremeno spremni odreći se dijela svoje privatnosti za opće dobro. No, kako definirati količinu privatnosti koje bismo se trebali odreći i koliko podataka vlasti zaista trebaju da bi učinkovito reagirale?

Umjetnica se kroz ovaj projekt bavi tim pitanjima u suradnji s glazbenikom i informatičkim stručnjakom Nikitom Prudnikovim, s naglaskom na kritičke pristupe tehnologijama umjetne inteligencije.

Posjetitelji mogu doprinijeti projektu tako da na svojim mobilnim uređajima dopuste pristup kameri. Umjetna inteligencija prepoznaje lica, proizvodi izmišljene glasove i dodaje ih u prijenos koji se uživo može pratiti na stranici faces2voices.live.

Projekt je inspiriran istraživačkim radom Speech2Face.